Basne

Starogrcki basnopisac Ezop (grcki: s p , latinski: Aesopus, oko 620. pr. Kr. - 564. pr. Kr.) najslavniji je autor basni u europskoj i svjetskoj knjizevnosti.

O njemu i njegovom zivotu ne zna se gotovo niSta pouzdano, pa zapravo nije sigurno niti da li je uopce postojao, a njegove basne nisu sacuvane u izvorniku, nego su ih prepricavali i prenosili brojni kasniji autori. Prema antickim izvorima, Ezop je bio neugledan i izuzetno ruzan rob, ali mudar i vjeSt u pricanju prica, kojega je njegov gospodar - kojega vecina izvora spominje pod imenom Ksantos - zato nagradio slobodom. Potom je zbog svoje velike mudrosti bio savjetnikom kraljeva i uglednika: prema predaji upravo lidijskog legendarno bogatog kralja Kreza.

Basne su jednostavne price u kojima su likovi najceSce zivotinje koje govore i poprimaju razlicite ljudske osobine. Ezop je zacetnik europske basne, premda basna postoji i ranije, vec u Sumeru i u Indiji: hinduisticka "Pancatantra" nastala je najvjerojatnije u otprilike isto vrijeme kada i Ezopove basne. Pripisuje mu se oko 400 basni. Ezopove su basne do danas izuzetno poznate, dio su kulturne baStine cijelog covjecanstva, te su dozivjele nebrojene adaptacije, u novije vrijeme osobito u animiranom filmu. Ezopovi najpoznatiji nastavljaci su poznati basnopisci La Fontaine, Lessing i Krilov, a kod nas Relkovic i Ivana Brlic-Mazuranic. Ezopove basne donosimo u izboru, prijevodu i obradi preporoditelja, pedagoga i knjizevnika Ivana Filipovica iz 19. stoljeca. Njegove "Ezopove basne" prvi su put tiskane 1867. godine. Filipovic je basne prevodio poneSto slobodno, prilagodavajuci ih suvremenom citatelju, a uza svaku basnu pouka je sastavljena u stihovima. Filipovicev prijevod donosimo uz minimalne intervencije u rjecnik i pravopis. Od izdanja iz 1890. objavljuju se s ilustracijama nepoznatog autora, koje smo takoder preuzeli u ovom elektronickom izdanju.

Lektira za 3. i 5. razred osnovne Skole, te za 1. razred srednje Skole.